U Škotskoj je bilo nešto više od dvije tisuće registriranih dvoraca, a zemlja je imala pravičan udio rata i krvi. Stanovnici napadnutih dvoraca bježali bi, predali se ili ponekad umrli u napadima. Zbog srednjovjekovnog konteksta tih bitaka, brojni su navodni duhovi koji lutaju terenima nekih dvoraca. Mnoštvo ovih utvrda sada je otvoreno za javnost, a svake godine stotine ljudi prijavljuju paranormalne aktivnosti.
1. Dvorac Edinburgh
Smatra se da je Edinburgh Castle jedan od najomiljenijih mjesta u Škotskoj, a sam grad nazvan je gradom s najviše mjesta u cijeloj Europi. Dvorac je najposjećenija turistička atrakcija Škotske, s preko milijun posjetitelja svake godine. Od 6. do 17. travnja 2001. godine, dvorac je bio predmet jednog od najvećih znanstvenih istraživanja paranormalnog ikad provedenog.
Dr Richardu Wisemanu, psihologu sa Sveučilišta Hertfordshire na jugoistoku Engleske, pomoglo je 240 dobrovoljaca da istraže mjesta navodno ukletih u desetodnevnoj studiji. Samo su oni koji nisu znali ništa o Edinburghovoj reputaciji ukletima. Volontere su vodili u skupinama od 10 ljudi kroz različite dvorane.
Na kraju eksperimenta, gotovo polovica od 240 dobrovoljaca prijavila je pojave koje nije mogla objasniti. Još hladnije, prijavljeno je da se najveći broj paranormalnih iskustava volontera odvijao u onim područjima koja su imala veću reputaciju sa ukletima, dok dobrovoljci o njima nisu znali ništa.
Izvještaji su bili zastrašujući. Uključivali su osjećaj nečega što trlja odjeću, neviđenu prisutnost dodirivanja lica, osjećaj promatranja, uočavanje sjenovitih figura, nagli pad temperature. Jedna je osoba čak prijavila osjećaj pečenja na ruci.
Paranormalna izvješća u dvorcu Edinburgh i oko njega traju već godinama. Što dublje luta tamnim kamenim hodnicima, to će se više duha susresti.
2. Dvorac Airth
Sir William Wallace bio je škotski vitez koji je bio jedan od glavnih vođa tijekom ratova neovisnosti Škotske u kasnom 13. i početkom 14. stoljeća. Sjetio se kao domoljub i nacionalni junak po svom doprinosu Škotskoj.
Dvorac Airth bio je jedna od njegovih žrtava. Svrha napada bila je spašavanje njegovog zatvorenog ujaka. Utvrda je na kraju potpuno uništena, a postavljena je nova. Ponovno je uništen nakon poraza od kralja Jamesa III 1488. Tek tada je utvrđenje koje je trenutno poznato kao dvorac Airth sagrađeno i ostalo.
Dvorac je sredinom 20. stoljeća pretvoren u hotel, a od tada se govori da ga proganja njegova povijest. Razni posjetitelji koji su odsjedali u hotelu izvijestili su o viđenju dadilje s dvoje male djece za koje se govori da su poginuli u požaru u dvorcu. Zvuk djece koja se igraju prijavljen je posebno u sobama 3, 4, 9 i 23. Ljudi su također prijavili krikove i vriskove za koje se vjeruje da su sluškinje, koje je napao njezin gospodar i ostavili da umru. Vjeruje se da i pas duhova luta hodnicima, povremeno grizeći gležnjeve prestravljenih posjetitelja koji su proveli noć u dvorcu.
3. Palača Holyrood
Palača Holyrood često preplavi posjetitelje energijom nemirnih duša i duhova žrtava, zbog činjenice da je zgrada bila poprište mnogih mračnih ubojstava. David Rizzio bio je privatni tajnik i povjernik Marije, kraljice Škota. Marijin suprug postao je izuzetno ljubomoran na suprugove veze s Talijanom, a njegova mržnja pala je na vidjelo u noći 9. ožujka kada je, u pratnji grupe muškaraca, upao u kraljičinu privatnu sobu i zgrabio Rizzio da ga ubije. Sluga je izboden 56 puta, a njegovo tijelo bačeno niz glavni stubište. Prizor je bio prilično krvav, a kaže se da će se neke mrlje od ubistva ponovo pojaviti bez obzira na to koliko su puta očišćene. Te mrlje od krvi i danas se mogu vidjeti tijekom obilaska dvorca.
Marijin suprug umro je u navodno slučajnoj eksploziji, godinu dana nakon što je ubio Rizzio. Mnogi vjeruju da je Marija potajno naredila smrt supruga, da traži osvetu zbog smrti sluge. Duh njenog supruga bio je svjedokom lutajući po Holyroodu.
Napokon, kaže se da Agnes Simpson, žena koja je optužena da je vještica, progoni to mjesto. Ubijena je 1592. godine, skinuta je i mučena do smrti. Njeno se golo tijelo vidjelo kako prolazi palačom i njenim terenima, a posjetitelje ostavlja prestravljeno.
4. Dvorac Glamis
Jedna od najozloglašenijih legendi ovog dvorca je 200 godina stara misterija Glamisovo čudovište. Njegovo prvobitno ime bilo je Thomas Lyon-Bowes, navodno rođen u listopadu 1821. i mrtav istog dana. Bio je nasljednik jedne od plemenitih titula Škotske, a legenda kaže da je zapravo bio zatvoren u tajnoj komori u obiteljskom dvorcu. Njegovo je postojanje odbijeno nakon što je rođen ozbiljno deformiran. Nedostatak nadgrobnih spomenika pokrenuo je glasine u selu, a s vremenom se priča proširila i na Europu i Sjevernu Ameriku. Priča o čudovištu pojavila se čak u New York Timesu 1864. godine.
I danas se kaže da se čudovište čuva u tajnoj komori. Grupa gostiju jednom je krenula potražiti čudovište objesivši ručnike iz svih prostorija u koje su mogli ući u nadi da će pronaći tajnu odaju. Nakon izlaska vani pogledati natkrivene prozore, jedan je još bio prazan. Taj se prozor nikad ne može naći iz unutrašnjosti dvorca, a priča se da je onaj iz tajne komore.
Članovi osoblja vjeruju da se tajna soba nalazi na vrhunskoj priči dvorca unutar kule, gdje se ponekad čuju čudni grmljavine i lupanje koji dolaze iz zidova zgrade.
5. Kapela Rosslyn
Kapelica Rosslyn predstavljena je u bestseleru roman Da Vincijev kod i njegova filmska adaptacija iz 2006. godine. Postojao je i DVD program o Rosslynovoj kapeli, gdje otkrivaju uznemirujuće tajne duboko u prošlosti kapele.
Bilo je puno priča oko zgrade. Mnogi posjetitelji kapelice koji nisu bili svjesni njezine reputacije nadnaravnog žarišta, izvijestili su o neobičnim ukazanjima koja nestaju čim se pojave. Oni koji istražuju područje oko dvorca Rosslyn prisjetili su se susreta s crnim vitezom koji je jahao na konju. Za utvrđenje se kaže i da je dom misteriozne dame u bijelom, o kojoj su godinama svjedočili bezbrojni turisti. Glasine okružuju i kriptu kapele. Iako je bio zapečaćen dugi niz godina, neki kažu da je u njemu dom Svetog Grala. Priča se da se u kripti čuvaju i prvi dragulji Krune Škotske, ili mumificirana glava Isusa Krista. Mnoge legende okružuju ovu utvrdu, ali nijedna od njih nikada nije stvarno riješena.
