Pojedinac se susreće s mnogim usponima i padovima tijekom duhovnog putovanja. Putovanje je označeno periodima brzog rasta i drugim razdobljima kada je kretanje prema cilju znatno sporije.
Mi obično uglavnom budemo svjesni tijela, čak i kad smo započeli duhovno putovanje. Uz sve naše napore, možemo ostati svjesni duše kratkog vremenskog razdoblja. Ali postupno, s praksom, možemo ostati svjesni duše dužih i dužih razdoblja. Proces prijelaza iz tjelesne svijesti u svjesnost duše za neke može biti spor, a drugima brži.
Kad osoba, prakticirajući duhovnost, stekne mentalno stanje u kojem ostaje potpuno svjesna duše, tada se kaže da je ta osoba doživjela "duhovno buđenje". Stoga se duhovno buđenje odnosi na dinamički pomak u svijesti i uvažavanje stvarnosti koja je prethodno bila neostvarena.
Takva spoznaja je prepoznavanje jedinstva sa cjelokupnim postojanjem. Čovjek dobiva jezgrenu poruku nakon što shvati da je apsolutna istina izvan svih koncepata i vjerovanja čovječanstva. Ispod svih prividnih razlika nalazi se temeljna cjelina.
Svi oblici koji postoje postoje iz čiste potencijalnosti. Mudraci su ovo nazivali Prazninom, Taoom, Brahmanom, Allahom ili Bogom; dok ga znanost može nazivati poljem nulte točke ili poljem potencijala.
Duhovno probuđena osoba više se ne identificira s tijelom dok živi u tijelu i obavlja sve svoje funkcije i aktivnosti. Izgubio je svaki osjećaj "ja, ja i moje." Njegov ili njezin ego potpuno se rastopio. Takva osoba ne doživljava dvojnost, tj. Sreću ili nesreću, zadovoljstvo ili bol, dobitak ili gubitak i prepoznavanje ili nepriznavanje; što znači da je osoba izjednačena u svim raznolikim situacijama. Unatoč iskušenju emocija, na njih ne utječu budući da je osoba ispunjena ljubavlju, ljubaznošću i suosjećanjem za cijelo čovječanstvo.
Duhovno probuđeni pojedinac nikad se ne prestaje duhovno razvijati jer je duhovni rast cjeloživotni proces. Prema apostolu Pavlu, duhovni rast je trajni proces koji se nikada neće završiti u ovom životu.
Duhovno buđenje odnosi se na dinamički pomak u svijesti i uvažavanje stvarnosti koja je prethodno bila neostvarena.
Kako postati duhovno probuđen?
Duhovno buđenje ima preduvjete koje osoba mora vjerno ispunjavati, što uključuje redovito proučavanje religioznih i duhovnih spisa i primjenu tih načela u svakodnevnom životu. Provedba ovih načela u nečijem životu važnija je jer bez njega neće doći do duhovnog buđenja.
Duhovno buđenje je dugotrajan proces i zato se mnogi aspiranti odriču toga. Da bi to postigao, aspirant mora čvrsto slijediti duhovna načela. Čovjek se mora truditi da nastavi duhovno rasti iako je uspješan u duhovnom buđenju. Ispod su neke od vještina koje se moraju razviti u procesu duhovnog buđenja.
Šutjeti
Svakodnevno poštivanje tišine kroz određeni vremenski period dat će nam mentalnu snagu za smanjenje broja misli koje proizvodi um. Što više govorimo, više misli stvaramo u svojim dijalozima. Ako manje govorimo, stvorit ćemo manje unutarnjeg dijaloga, što se izražava kao naš dijalog s drugima.
Kad je manje unutarnjeg dijaloga, postoji više unutarnje tišine, što je preduvjet za komunikaciju s kozmičkom tišinom super-svijesti. Da bi se postigle božanske osobine, treba imati zajedništvo sa nad-svijesti, koje će ojačati nečiju svijest.
U početku se mogu primijetiti kraća razdoblja tišine, koja se može postepeno povećavati, ovisno o nečijem napretku. Kad čovjek postane prilično vješt u promatranju takvih razdoblja tišine, tada može imati puno duža razdoblja satima i danima.
Budite ne-sudski
Mi većinom prosudimo ljude, stvari, događaje ili situacije u usporedbi sa standardnim mjerilima koji su čvrsto uspostavljeni u našem podsvjesnom umu kao rezultat prethodnih iskustava i uvjeta. Zbog ovih usporedbi u našem umu postoji puno internog dijaloga koji se izražava kao stavovi, mišljenja i perspektive.
To uzrokuje puno stresa i nesreće u nama kada ono što procijenimo nije dobro prema našim referentnim vrijednostima. Ako prestanemo biti namjerno osuđujući, moći ćemo smanjiti unutarnji dijalog u našim umovima. I, stoga, možemo stvoriti unutarnju tišinu ne prosuđujući, što će zauzvrat umanjiti naš stres. Kad razvijamo unutarnju tišinu, komuniciramo s kozmičkom tišinom da bismo izvukli božanske kvalitete iz sfere super-svjesnosti.
Dajte i primajte
To je univerzalni zakon - ono što dajemo drugima vratit će nam se natrag. Na primjer, ako dajemo ljubav drugima, i mi ćemo je primiti; ako drugima pružamo sreću, primit ćemo je i mi. Dakle, dajmo više onoga što nam nedostaje kako bismo ga dobili više. Davanje i primanje povezuje naše jastvo s jastvom drugih, što znači da se povezujemo u kozmičko božansko carstvo.
Meditirati
Redovito prakticiranje meditacije povezuje nas sa super-svjesnom carstvom koja nam daje svoje božanske atribute. Redovita meditacija i molitve snažne su metode postizanja duhovne evolucije.
Duhovni rast je neprestani proces
Duhovno buđenje se događa kada osoba doživi dinamički pomak u svijesti tijekom kojeg se osoba više ne poistovjećuje s tijelom. Osoba se uvijek poistovjećuje s dušom iako obavlja sve funkcije i aktivnosti s tijelom. Takav pojedinac uvijek ima stav odvojenog promatrača. Ništa se ne može emocionalno dotaknuti pojedinca, jer takva osoba ima osjećaje ljubavi, ljubaznosti, empatije i samilosti prema svima.
Osoba uvijek drži stav ravnodušnosti i zadovoljna je u bilo kojoj situaciji. Potpuno se predao volji Svemogućeg; uvijek čvrsto vjeruje da je sve što se događa u životu njegova želja i da je korisno za njega ili nju. Proces duhovnog rasta beskonačan je i nastavlja se čak i nakon postizanja duhovnog buđenja.
Karakteristike duhovno probuđene osobe
Ovo su karakteristike ljudi koji su postigli duhovno buđenje:
- Budući da se takva osoba poistovjećuje s dušom, potpuno je izgubila osjećaj „ja, ja i moje“. Iako obavlja sve aktivnosti tijela, takva osoba na njih potpuno ne utječe. Osoba izvršava sve radnje bez privrženosti svojim rezultatima.
- Osoba ima sva svjetska bogatstva poput bogatstva, materijalnih dobara, imena, slave, prijatelja i odnosa, i uživa u njima temeljito. Ako se on ili ona izgube bilo koji od njih, gubitak uopće ne utječe na njih, jer to ne može učiniti nesretnima i nesretnima.
- Takva se osoba nikada ne boji izgubiti bilo što u životu otkad je shvatila da su sve svjetovne stvari trajne.
- Duhovno probuđeni pojedinac uvijek koristi snagu unutarnjeg sebe; pojedinac se ne bori za dobivanje odobrenja drugih ili vanjske moći.
- Takav je pojedinac dostigao mentalno stanje izjednačenosti i na taj način ne može utjecati ništa niti bilo koja situacija koja donosi ili sreću ili nesreću.
- Strah, ljubomora, mržnja, neprijateljstvo, pohlepa ili bilo koja druga negativna sila nemaju mjesta u životu duhovno osvijetljene osobe.
- Pojedinac je uvijek vrlo skroman i nema osjećaj nadmoćnosti nad bilo kim, jer vjeruje da su svi ostali isti kao on ili ona, ali je smislio različite prerušavanja. Pojedinac shvaća da se pod tim prerušavanjima krije „Univerzalna Jednost“.
- Takva osoba nema rasipnih i negativnih misli o sebi i njoj i drugima, jer je prava duša božanska. Duhovno osvijetljeni pojedinac oslobođen je svake negativnosti misli, riječi i postupaka. Njegove ili njezine misli su uvijek uzdignute, pa su riječi i postupci takve osobe također uzdignuti i nadahnjuju druge da ih oponašaju.
- Duhovno probuđena osoba nije vezana ni za što, uključujući materijalna dobra, ime ili slavu, odnose, rod i rod, pojmove i vjerovanja; prema tome, osoba nije pod utjecajem njih ako im se dogodi nešto nepovoljno. On je ona odvojeni promatrač i na njega emocionalno ne utječe ništa. U svakom je trenutku ravnopravna.
- Takva osoba vjerno izvršava sve važne dužnosti u životu, ali nije vezana za njihove ishode. I, tako, bez obzira na to što on ili ona izvrši, on to čini najbolje što može i svoj ishod predaje Svemogućem, kao takva osoba koja čvrsto vjeruje da će ishod biti u najboljem interesu svih zainteresiranih, a ne samo u njegovom interesu. Sva djela takve osobe namijenjena su za dobrobit svih koji su uključeni.
- Duhovno osvijetljeni pojedinci puni su ljubavi, dobrote i samilosti prema svima, uključujući ljude, životinje, ptice i biljke. Uvijek paze da ne nanose štetu okolišu. Oni vole i uživaju u prirodi, što im pruža priliku da budu prisutni u "Sada".
- Duhovno budna osoba živi život dobrovoljne poniznosti i stoga nikome ne može naškoditi ili zlostavljati. On ili ona će spremno oprostiti osobi koja im je kriva. Oproštenje je snažno svojstvo osobe koja prakticira dobrovoljnu poniznost.
- Takav se pojedinac uvijek trudi da duhovno raste umjesto da ukaže na nesavršenosti drugih. Takva osoba ne propovijeda drugima, već umjesto toga postaje uzor kojim drugi teže oponašati.
- Takvi pojedinci uvijek poštuju vjerovanja i mišljenja drugih. Ne nameću svoje poglede i mišljenja drugima.
- Uvijek su sretni i, prema tome, šire sreću na sve koji dođu u kontakt s njima. Stoga privlače sreću u ogromnim količinama poput magneta.
- Oslobođeni su od svake pohlepe jer su u potpunosti zadovoljni onim što imaju; ne žele posjedovati više od svojih osnovnih potreba.
- Duhovno probuđeni pojedinci ne ljute se jer nikad nemaju razloga za to. Ako se netko naljuti na njih, ne osvećuje se, već im oprašta lako.
- Takvi pojedinci ne kritiziraju nikoga jer ne primjećuju pogreške kod drugih. Ako ih bilo tko kritizira, oni to graciozno prihvaćaju i pronalaze u njemu nešto dobro što bi mogli upotrijebiti za poboljšanje sebe.
- Nikad ne pokušavaju kontrolirati druge jer vjeruju u kontrolu nad sobom.
- Duhovno probuđena osoba ima veliku snagu tolerancije, pa takva osoba bezuvjetno prihvaća sve vrste ljudi, stvari, situacije i okolnosti.
- Takav pojedinac manje govori, ali sve što kaže je slatko i dobro.
- Takve osobe imaju više unutarnje tišine zbog smanjenog unutarnjeg dijaloga, koji naš um neprestano stvara u obliku misli.
