O londonskom Toweru
Londonska kula bila je glavna znamenitost na obrisu grada Londona od jedanaestog stoljeća. Izgradnju Londonskog tornja započeo je 1078. godine William Osvajač kao simbol svoje moći i kao oružje za pokoravanje bilo kojeg od njegovih osvojenih ljudi koji bi mogli biti u iskušenju da se pobune protiv njega.
Sukcesivni engleski monarhi nastavili su dodavati Londonsku kulu i postala je luksuzna kraljevska palača, dom krunskih dragulja i Kraljevskog kovnice te je smjestila menageriju egzotičnih divljih životinja u vlasništvu kralja. Ali Lošin toranj se najviše sjeća kao zatvor za izdajnike i neprijatelje krune, a malo tko je ušao u Izdajnička vrata imao je sreću da se vrate u slobodu svijeta vani.
Češće su dočekali njihov posljednji pogled na sunce i svijet koji su za sobom ostavili dok su čekali da na skelu padnu sjekire. Tako da možda nije iznenađujuće da je duga i krvava povijest Londonskog tornja dovela do toga da postane poznata kao jedna od najomraženijih zgrada u Velikoj Britaniji.
Kada su započela proganjanja?
Prvo prijavljeno viđenje duha u Londonskom tornju bilo je za vrijeme Henrika III., Kada su neki radnici gradili zid unutarnje zavjese. Vrlo bijesni duh svetog Thomasa Becketta, ubijenog nadbiskupa Canterburyjskog, iznenada se pojavio i razbio novi zid svojim križem i smanjio ga na hrpu ruševina. Kralj Henrik III bio je vrlo zabrinut ovim ukazanjem, jer su svetog Tome ubili sljedbenici svoga djeda kralja Henrika II. Nakon što je razmislio o tome kako je najbolje smiriti bijesnog duha, odlučio je sagraditi kapelu sv. Tomasu Beckettu unutar zidova Londonskog tornja, a srećom nadbiskupov bijesni duh nikad više nije viđen.
Ghosts of Tower Green
Tower Green bio je tamo gdje su pogubljeni nekolicini povlaštenika, daleko od gromoglasne gomile Londončana koji su se okupljali kako bi gledali pogubljenja izdajnika i kriminalaca. Mnoge od streljanih na Tower Greenu bile su žene, uključujući nekoliko kraljica. Kraljica Anne Boleyn, kraljica Catherine Howard i lady Jane Grey dočekale su svoje smrti na skeli na Tower Greenu, a za njihove tragične duhove kažu da se redovito vraćaju na mjesto gdje su upoznali svoj kraj.
Duh Anne Boleyn primjećen je kako luta bez glave kroz prolaze Londonske kule, a 1864. godine, tvrdi se da je čuvar izazvao njezino ukazanje bez glave, ali se onesvijestio kad je njegov bajonet prošao ravno kroz nju. Anne Boleyn je također viđena kako vodi procesiju Gospodi i dame niz prolaz kapelice Svetog Petra ad Vincula prema posljednjem počivalištu ispod oltara.
Duh lady Jane Grey vidjela su 1957. godine na godišnjicu njezine smrti dvojica stražara koji su je opisali kao bijeli oblik koji je nastao na bojnim mjestima. Ljutnja njezina mladog supruga Guilforda Dudleyja također je viđena kako plače u Beauchamp Toweru.
72-godišnja grofica iz Salisburyja pogubljena je 1541. godine na Tower Greenu, ali je s razlogom odbila staviti glavu na blok i izvršio je smrtnu smrt. Njezin se duh trebao vratiti u Tower Green na godišnjicu njezine smrti i ponovno uspostaviti njezin grozan kraj, dok ga je oko skele vječno proganjao skela.
Duhovi Bijelog tornja
Ogromni dio Bijelog tornja jedan je od najstarijih dijelova Londonske kule, a zarobljenici su nekada bili mučeni u njegovom podrumu. Drevni prolazi Bijele kule navodno su proganjani ukazom Bijele dame koja je jednom primijećena kako maše grupom djece u zgradi nasuprot.
Također u Bijelom tornju, stražari na ulazu u Kapelu svetog Ivana žalili su se što ih je iznenada zaokupio smrad jeftinog parfema koji se pojavljuje niotkuda i toliko je jak da su ga natjerali da se probada i osjećaju bolesno. U galeriji, gdje stoji oklop Henryja VIII, stražari su izvijestili da ih užasan osjećaj drobljenja iznenada prevlada i ne podižu se dok ne uspiju izaći iz sobe.
Jedne noći stražar koji je patrolirao Bijelim tornjem osjećao se kao da ga je bacio težak ogrtač, a onda se osjećao kao da ga fantomski napadač povlači iza sebe i steže ga oko vrata. Čuvar se uspio osloboditi svojih nevidljivih veza i kad je uspio pobjeći natrag u stražarnicu, njegove su kolege mogle vidjeti da na vratu ima tragove koji odgovaraju njegovoj sablasnoj priči o teroru.
Duhovi Krvavog tornja
Krvavi toranj dom je fantoma siromašnih malih Prinčeva u tornju. Po smrti njihovog oca, kralja Edwarda IV., Poslani su u Toranj da čekaju kruniranje najstarijeg dječaka kao kralja Edwarda V. Međutim, za vrijeme njihovog boravka u londonskom tornju njihov stric Richard III zauzeo je krunu Engleske i dva dječaka misteriozno su nestali.
Kružile su mnoge glasine o konačnoj sudbini prinčeva i 1674. godine u Bijeloj su kuli otkrivena dva kostura, za koja se vjerovalo da su ona dvoje ubijene djece. Prema tradiciji, u sobama u kojima su živjeli Krvavi toranj, duhovi dvojice mladića u bijelim spavaćicama vide se kako plaču i drže se jedno za drugim u strahu. Nekoliko svjedoka ovih tužnih ukazanja pokušalo je utješiti djecu, ali bili su prevladani od straha kad su se djeca naslonila na zid i polako nestala u kamenju.
Ostali Tower of London Ghosts
Slabi, neučinkoviti monarh Henry VI ubijen je u Wakefield Toweru u ponoć u noći 21. svibnja 1471., navodno dok je kleknuo u svojim molitvama. Vjeruje se da je nož koji ga je ubio nosio tadašnji vojvoda Gloucester koji je i dalje okrunjen za kralja Richarda III. Svake se godine na godišnjicu njegove smrti kaže da se duh Henryja VI pojavljuje nešto prije ponoći i žalostan luta oko Wakefield Towera, a nestaje tek kad nestanu posljednji zvukovi sata koji su odzvanjali u ponoć.
Elegantnog fantoma sir Waltera Raleigha nekoliko su puta vidjeli dežurni stražari u Byward Toweru koji luta po sobama u kojima je bio zatvoren nekoliko godina početkom sedamnaestog stoljeća.
1817. čuvar krunskih dragulja večerao je sa svojom obitelji u njihovim sobama u Martin tornju. Njegova je žena naglo povikala i on se okrenuo kako bi vidio čudan predmet nalik na staklenu cijev koja je sadržavala nešto poput plave tekućine koja lebdi u zraku iza stola za ručavanje.
Ovaj čudan cilindrični predmet tada je počeo lebdjeti po sobi i lebdio iza svoje supruge. Povikala je da je pokušava zgrabiti, pa je bacio stolicu na predmet, ali stolica je prošla ravno kroz njega, bez nanošenja štete. Sablasni objekt tada je izblijedio u pozadini i nestao.
Duh iz Kraljevske Menagerie!
Londonska kula bila je dom Kraljevske Menagerie, u kojoj su engleski monarhi čuvali lavove, leoparde, majmune, medvjede i u jednom trenutku čak i slona. Jedino mi odgovara kako u londonskom Toweru postoji i priča o sablasnoj životinji. Jedne januarske noći 1815. jedan od stražara ugledao je medvjeda kako izlazi iz vrata iz Jewelove sobe. Gurnuo je bajonet na golemu životinju i bio je zaprepašten kad je bajonet prošao ravno kroz fantom, a da nije udario u čvrsto tijelo ili nanio nikakvu štetu. Čuvar je kasnije pronađen u stanju nesvijesti, a rečeno je da je od straha umro manje od dva mjeseca kasnije.
Da li se usuđujete istražiti Londonski toranj, lutati oko Tower Greena gdje su se toliko ljudi susreli sa smrću sjekire ili čitali tužne grafite koje su izrezali zatvorenici koji su znali da su osuđeni na smrt? U kasno jesensko poslijepodne, kad sunce već zalazi, s rijeke puše hladan povjetarac i magla se počne spuštati iznad trave, londonski je toranj vrlo atmosfersko i zloslutno mjesto. Možete lako vjerovati da duhovi onih koji su izgubili život prije toliko godina, još uvijek hodaju njegovim prolazima i spopadima u mraku, mrtvoj noći. Usuđuješ li se?
